Kulturno dobro: MANASTIR SOPOĆANI

Istorijat

Ktitor manastira Sopoćani je Stefan Uroš Nemanjić I, čije se mošti i nalaze u njemu. Nije poznata godina izgradnje samog manastira, ali se pretpostavlja da je to bilo u drugoj polovini Uroševe vladavine. Ime je dobio po slovenskoj reči sopot, što znači izvor. Freske manastira Sopoćani predstavljaju pravo remek-djelo i poznate su

u cijelom svijetu, najznačajnija je Uspenje Presvete Bogorodice. Iako nema puno podataka o manastiru Sopoćani prije turske vladavine na ovim prostorima, poznato je da je manastir bio bogat, da je uživao ugled kod dinastije Nemanjić koja je konstantno doprinosila napretku ove svetinje, i da je imao veliki broj monaha. Sopoćani su nastavili da postoje i nakon dolaska turske vojske na ove prostore. Neposredno pred Prvu veliku seobu Srba, Turci su razorili manastir, skinuli i odnjeli olovni pokrov. Manastir je tada već bio napušten i takav će pstati sve do kraja Prvog svjetskog rata. Kupola i svodovi bili su uništeni, ali freske i ikone – najveće bogatstvo Sopoćana, odoljele su lošim uslovima kojima su dva vijeka bile izložene. 1926. godine kreće se sa obnovom manastira. Od 1979. godine kulturno istorijski region Stari Ras i manastir Sopoćani upisani su u UNESCO spisak mjesta svjetske baštine. Manastir je jedno vrijeme bio ženski manastir, a danas u njemu boravi preko trideset monaha i iskušenika.

Detalji o kulturnom dobru

Arhitektura crkve svete Trojice pripada klasičnim oblicima raške škole. Osnova je jednobrodna građevina, sa polukružnom apsidom širine broda na istočnoj strani. Uz apsidu se nalaze bočne prostorije đakonikona i proskomidije pravougaonog oblika, koje su istovremeno služile i kao zasebni paraklisi, koji su posvećeni Presvetoj Bogorodici i vjerovatno svetom Savi Srpskom. Na središnjem dijelu se uzdiže kružna kupola sa osam prozora, podignuto jednim kubičnim postoljem koje je povučeno na krov. Crkva je izgrađena od tesane sige, na romanički način. Ovakav način gradnje je karakterističan za Primorje. Crkvu, pored prozora na kubetu, osvetljavaju veliki dvojni prozori, po tri na severnoj i južnoj strani glavnog broda, i po jedan na zapadnoj fasadi i apsidi. Oni su izvedeni od bijelog mermera, u čistim romaničkim oblicima, bez ikakve plastične dekoracije. Ovi isti strogi oblici ponovljeni su i na mermernim portalima koji vode u crkvu i iz priprate u naos. Velika otvorena spoljna priprata sa trospratnim zvonikom napred je podignuta u vreme kralja Dušana. Priprata ima oblik pravougaonika čije svodove nosi dvanaest stubaca, šest pilastra i dva slobodna stuba, a svi su međusobno povezani lukovima. Priprata ima dvoslivni krov, koji je nešto niži od krova glavnog broda crkve.

U manastiru danas boravi 30 monaha i iskušenika. Bratstvo je osnovano 1996. godine kada je 10 monaha i iskušenika prešlo iz manastira Crna Rijeka. Do tada je u manastiru boravilo sestrinstvo koje se iste godine preselilo u manastir Gorioč u Metohiji. U manastiru postoje tri ateljea: ikonopisački, krojački i duborezački. Sveukupni život manastira tj. monaha u njemu svodi se na duhovnu obnovu. Manastir Sopoćani zbog svog duhovnog i istorijskog značaja i danas nosi istorijsku titulu Carske Lavre.